|
|
| < | kolovoz, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Par riječi o meni...Idem u 8., sviram klavir... Imam brata s kojim se stvarno 'briljantno'slažem... Katja i Ida- nezamjenjive ste! Lolim vas puno...
Na starom sam blogu dobila komentar na moj spaljeni post od nekog bobija (nemam pojma tko je to): 'blog ti ne valja, na kog se to furaš, ne paše ti to, nije to tvoj stil...'.
Samo ću jedno reći: Kad bi svatko od nas imao SAMO jedan 'stil', to bi bilo jako tužno... istina je da je moj 'stil' zjebancije blesav i nije uopće ni malo smoješan osim onima koji me dobro dobro poznaju i kuže moje fore. Moje najveće mane su: u nekim sam situacijama prilično nerealna, tj. ne da ne vidim, nego ne želim vidjeti neke stvari- a to me na kraju naravno i košta...I da, uvijek zeznam mjesto i vrijeme za zajebanciju, moram malo ozbiljno poraditi na tome...hihi
Mrzim kišu.
Volim writeati songs, ajmo reći da me glazba upotpunjava. (Isuse bože, koliko serem borbene...- dosta čester!!!!!!!!!!!!!!!)
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
katja
ida
gale
gagi
joža
Ivan i gale
/>
Evo jedne pesmice koju sam posvetila svima onima do kojih mi je stalo i koji mi puno znače!
Prijatelja može imati svatko, ali pravi su prijatelji stvarno veeelika vrijednost!!!!!!!!
Babies, stiže song!!!!!! Iskrena prijateljica(postoji i melodija)
Znam da ima dana kad čini ti se da sve oko tebe je tama, i znam da ponekad osjećaš kao da si potpuno sama, al' znaj da ja sam tu, kad god ti zatreba utjeha i kad ti je teško ja sam tu, ne zaboravi da imaš me... Ne zaboravi
da ja sam ti iskrena prijateljica, tvoja potpora kad god ti zatreba i razumijet ću te uvijk vjeruj da, poznajm te bolje od ikoga i znam kada si sretna i kad te nešto ubija iznutra jer ja sam zauvijek tvoja prijateljica... Znam da ima dana kad bolno otvara se neka stara rana, i znam da ponekad osjećaš kao da nemaš nikoga, al znaj da ja sam tu kada od ti zatreba utjeha i kad ti je teško ja sam tu, ne zaboravi da imaš me... I makar put moj me odveo daleko...znaj da uvijek bit ću tu , za tebe tu, u srcu čuvaj me
...
Jojo je moja najdraža pjevačičica! Super su mi njene pjeme, a i cura stvarno zna pjevati...
Evo par riječi jedne njne pjesme:
You're exeptional, the way you are, don't need to change for nobody, you're incredible, anyone can see that, when you believe it, you are, nothing but exeptional... Podiže samopouzdanje, jelda????:
Nekada imam osjećaj da se stvari događaju same od sebe, a vrijeme ide ne obazireći se na naše zahtjeve, probleme, želje, snove. Zamislite život kao vrtuljak-vrtite se, vrtite- ako ste oduvijek pripremljeni na vožnju i planirate svaki njen djelić, a i ako niste, uvijek će se naći neki okret ili pak zastoj koji niste očekivali. Nekada će vam se možda činiti da se samo vi vrtite, a vrtuljak stoji. Možda ćete pomisliti da se svi vrte, a vi se ne mičete. Hm... Nekome će možda vrtnja vrtuljkom biti samo opća žalost, nekome će biti najveća radost, nekome mučenje, a nekome laganica, ali nikome neće biti savršena. Ovisi o tome kako će tko na nju gledati jer sve je u našoj psihi.
Da, puno nas puta neke stvari iznenade, pogode, smznu nam razum i otvore mnoga pitanja. Nekada se osjećamo potpuno bespomoćno i čini nam se da sve kao da netko radi umjesto nas, nekada ne možemo pronaći sebe, imamo feel da se gubimo u masi i postaje teško opstati. Svi prolaze kroz takve dane, situacije... Ali uvijek postoji sutra i nova se sreća smiješi i to je ona nada koja nas sve drži jakima- kad je teško bit će bolje, uvijek mož biti gore. Gledaj život s pozitivne strane-uvijek!!! Nem apeseimizma, samo optimizam, vječiti optimizam koji nas pokreće i tjera nas u sve ono što ćeš nas usrećiti ili nas već usrećuje... Always look on the bright side of life...
Uglavnom, nisam namjeravala pisati post o ovome, jednostavno sam se inspirirala ne znam čime, tj. u prenesenom značenju-puklo me. hihihi
Ono o čem zapravo želim govoriti je o mom odlasku u Rijeku. Idem u ponedjeljak. I to je to, prebrzo je ljeto prošlo i moram da pakujem...
Hahahah, malo čudno, možda ćete misliti da sam luda, ali imam osjećaj da se ponovno rađam. Kao da umirem za par dana i onda reinkarnacija na djelu.O bože ester kako se gubiš.............. Stop!!!!!!!!!
Nekako se zatvaram u sebe ovih zadnjih dana. Malo mi je puno teško otići. Ovdje me toliko toga veže...
Ovjde mi ostaje puno, puno osoba s kojima sam se jako zbližila. Moj razred... Ah. 2 čovjeka kojih ću viđati samo vikendom, a prilično smo veoma bliski.
Šmrc......
Želim da znate da vas sve puno volim i da vjerujem u vas!! Mislim da će vam biti svima super tu...
Joooj, nema suza!!!!! Pa neću nestati, u kurac!
VIđati ćemo se svi mi još...
Ne znam koliko ću stizati pisati postove, ali...
I da, možda vam se vratim ako skužim da sam malo fulala sa odabirom, hihihihihihi
Nadam se da ću vam barem malo nedostajati jer vi meni hoćete i šta god bilo, 8- godina druženja neću zaboraviti nikada. Remember sometimes crazy ester and tablete!! I ako vam išta zatreba, sjetitie se da postojim!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Kada vam bude dosadno-pričajte o seksu, djeluje.
Ludirajte i radite neke bolesne face.
Uživajte maksimalno u svemu.
I uvijek nastojte biti optimisti- utječe na psihu.
Zapamtite-život je lijep.
Volite se, slušajte se, razuumijevajte se i takoc.
Puno, puno vas pozdravlja i loli vaša
njofra
čester
esterić
šter
we'll stay in contact!
ok. padam u depru. idem poslušati neku ubitačno melankoličnu stvar.
pusić svima
Iz čega se sve pišu inicijalni u gimnaziji??? Pišu se odmah ili nakon ponavljanja? Uuuuuuuuužas
Ajme meni, tek sad dok pišem novi post shvaćam koliko dugo nisam bila u kontaktu sa net-svijetom, hehe... Toliko toga imam za reći da ni ne znam odkud da počnem... Hm...možda ispočetka?
Dakle ovako, čim sam pogledala datum pala sam u komu. Danas je 13.8.!!! Ne ide mi u glavu da je ljeto prošlo tako brzo... Bilo je super, ali naravno, moglo je biti i bolje. Ipak, život je prekratak da bismo tako razmišljali...Voljela bi da su neke stvari drukčije, ali ne mogu utjecati na to nikako...
Istina, zadnjjih nekoliko dana sam bila jako tužna. Znate onaj osjećaj kad vam se nakupi toliko toga i jednostavno više ne možete izdržati, kao da vas nešto pritišće i guši i na neki način izluđuje dok ne posustanete? Ja sam se upravo tako osjećala... Ali svako zlo za jedno dobro-shvatila sam da imam super super prijatelje kojima je stalo do toga da se smijem i da budem sretna i na tome im neizmjerno velika hvala!!!!!! :-)))))
Katja i ja smo bile u Orlecu nekoliko dana i stvarno smo se super provele... BIlo je zakon! Mir, tišina, odmor za dušu... Nažalost, došlo je do problemčića jer je katić pala po stepenicama, moja nona doživjela infarkt, a ja prestala disati. Na svu sreću, nije bilo ozbiljno-ozbiljnih posljedica... Joj, kad vidiš da se nešto tako dogodi nekome do koga ti je stalo, cijeli ti život preleti pred očima. Usrala sam se živa!!!!! Ajme...
Inače, zabavi nikad kraja-bile smo na Malom boku-pješačile smo cijelim putem-45 minuta na dolje i nazad, sve samo uzbrdice i nizbrdice...heheh... BIlo je momenata kad smo mislile da više nikad nećemo moći normalno hodati, hehehehhhehehehe
Potrošile smo bonove na sprdafon koji je, da bi stvar bila bolja, zvao nas same!!!! Javimo se mi, a ono lik 'vidjet ćemo se mi još, u gadnim ste problemima...' aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaagh...
I tako... BIlo je malo čudno vratiti se među ljude natrag u Cres, ali ipak, svugdje je lijepo, doma najljepše... Tako mi je falila moja idić da sam jedva dočekala da je vidim!!!!
Ok. Nešto se desi, imate priliku to popraviti, ali nemate kad tu priliku iskoristiti. Krivo je vrijeme i mama!!! Zašto ne mogu ostajati duže vani? Kad bi barem bilo jednostavno, ali nije. Uopće se ne radi o tome da želim ostajati duže onako, iz hira. Radi se o nečem puno, puno bitnijem i dubljem, ali to je nažalost, neriješiva stvar i nemoguća misija.
Općenito, jako me pogađaju rastanci s dragim osobama... Koliko god ljeto bilo lijepo, uvijek završi s jednom malom dozom tuge. Odu svi oni s kojima se zbližiš i u čijem se društvu osjećaš zadovoljno i ispunjeno... i tek kad shvatiš da ih više nema, shvatiš i to da je ljetu kraj... Za točno tri tjedna selim u Rijeku... Imam feel kao da sam ptičica i da trtažim svoj gnijezdo. Neću još o tome razmišljati, moram uživati dok mogu...
Nekad...kao da mi se cijeli svijet ruši. Ovdje poznajem toliko dobrih ljudi i imam toliko super prijatelja da me sama pomisao na to da ih na neki način gubim, užasava... Mislim, prijatelji se ne mogu izgubiti ako su pravi, ali opet...
Želim još samo reći ingrid- Znam kako se osjećaš i znam da ti je sada teško. Dođe ti da se zatvoriš u četiri zida i da plačeš... Ali nemoj tako... Moraš biti jaka i skupiti snage da se odupreš tugi. nemoj dopustiti da te ovo sve nadvlada... Ja vjerujem u tebe i u to da možeš stisnunti zube i krenuti dalje, a kad sljedeće ljeto dođe...pa curo, navali!!!!! hehehehe... imaš moju potporu i ako treba, rame za plakanje- UVIJEK! nemoj nikad na to zaboraviti... super si i stalo mi je do tebe, i ovdje sam kad ti god nešto zatreba...
Idić moj mali, želim da znaš da cijenim svaku tvoju lijepu riječ i sve što napraviš da me razvedriš... TI si mi stvarno veliki oslonac i na tome sam ti jako, jako zahvalna... ne znam što bi bez tebić... I znaj, skupa smo dvostruko jače i ništa nas slomiti ne može! Ja sam tu uvijek za tebe, iamj to na um,u svaki put kad ti zatreba pomoć, savjet, razumijevanjne.... puno te lolim!!!
velika pusa svima
moram papati
Ne ide mi u glavu da je prekosutra 1.8.! Zašto svako ljeto prođe tako brzo? Ne, ne, ne, nećemo govoriti o tome, uživajmo dok možemo... Aaaaaaaaaaaaaa, šmrc 
Upravo sam kihnula. Aha. Kišem ko luda... Ako se razbolim, neeeeeeeeeeee, samo to ne 
Ugl, da krenem s nečime jer je ovo sve s brda s dola, heheh
Osjećam se ono, super, mislim reći, sretna sam i sve, ali znate onaj osjećaj kad ipak negdje u srcu shvaćate da nešto fali, što je najgore, znate i što točno, ali jednostavno bojite se na to utjecati jer ne znate kako... Mislite da možete to nešto promijeniti, ali javlja se strah, strah da je prekasno, preglupo ili jednostavno 'suvišno' postupiti na način da izmijeniš situaciju... Teško je kad znaš da si nešto zafrknuo,makar prije, a da je moglo biti drukčije, iako se radi o nečem potpuno nevažnom i prolaznom. Hm... nevažnom i prolaznom... pa...da, vjerojatno... tešpko je kad znaš da ne možeš vratiti vrijeme i to popraviti... Teško je kad znaš da ti je još krivo zbog toga...i da ti nije lako prestati misliti na to, zaboraviti... Ne možeš zaboraviti kad ti je blizu... Ne možeš ne biti tužan kad te boli... Ne možeš ono što jednostavno ne možeš!!!
Idem ja sad, niste me skužili, znam, a možda i jeste...
Znate onaj osjećaj kad vas nešto stvarno muči i neda vam mira? Pritišće vas u grudima i jednostvano tjera da neprestano o tome razmišljate i razmišljate... Da, svatko ima svoje probleme jer život je takav-problematičan. Obično držim sve u sebi, nekad jer se na neki način bojim o tome govoriti, nekad jer nastojim izaći sama sa sobom na kraj, ali uglavnom, teško mi je otvoriti se bilokome, naravno. Trebam imati veliko povjerenje, i svakako, bitan je pristup osobe, moram vidjeti da joj je stalo do toga da me sasluša, razumije te da savjet koji bi mi mogao pomoći... Najgore je zaboraviti. MOžete prestati misliti na to, ali ne i zaboraviti. Možete pobjeći, ali vječito ćete bježati... A možete se i suočiti, samo često puta ne dobite željene povratne odgovore i objašnjenja... Nekad se nešto riješi na jedan sasvim besmislen način i smatra se riješenim iako stvar riješena nije, bar s vaše strane... I onda dođe dan kad morate, npr.otići ili šta ja znam šta, a vaše sumnje i slično ostaju pod upitnikom. Nikad nećete znati i nikad nećete saznati. Možda jednog dana kad to postane potpuno zanemareno i nevažno... I onda se pitaš:' Šta bi bilo da sam to znala ranije?'
Često puta te drugi dožive suprotno od onog što jesi. Najteže je kad shvatiš da si sam za to kriv... Moglo je biti drugačije, moglo je... Ne mogu više o tome, teško je u šiframa hehe
Ugl, bolje da ja idem sada. Imam puno inspiracije, ali to me samo čini tužnom, a ne želim biti tužna jer je život prekratak da bismo tugovali radi nečega što ne možemo popraviti i što je jednostavno, prošlost....
Želim još samo reći Idi da sam uz nju i da ima moju podršku bez obzita na to što odlučila (ona zna o čem je riječ)... Jedino što želim je da bude sretna...
Pozdrav
Evo da se javim malo... Dakle danas je petak... Kako dani brzo prolaze... Za ne vjerovat...
Ne ide mi u glavu da je već...samo malo...aha, 20.7. WHAT??? TO ne može biti moguće, mučiš se cijelu godinu, ideš u školu, bla bla bla, jedva čekaš ljeto, a ljeto prođe dok kažeš keks. Ma dobro, šta je tu je...
Ovo ljeto, ne znam baš se brzo okreće... Nekad mi se čini da sam proživjela neke dane, a da uopće tog ni nisam svjesna...
Ugl, čudne se stvari događaju u ovom Cresu, u šta smo se pretvorili... Ako smo pali na razinu silovanja i slično, onda mislim da više ništa nije normalno... E da, svašta se priča...
Užas. Pa šta više ljudi nemaju srce??? Tračevi me nikad nisu zanimali, ali kad se govori o takvim stvarima, smuči mi se, i to doslovno...
Ali neću o tome... Želim samo reći da su neki bolesni čim rade takve grozote... Aaaaaaaaagh!!!! Ja bi sve to strpala u zatvor, ma šta zatvor??? Na električnu stolicu pa nek krepaju, majku im!
Joj, bijesnim.
Idemo o nečem lijepom... Jeste li zaljubljeni? Imate dečka/curu? Možete mi pričati, ostavljajte mi komentarčiće...
Život je koma ponekada... Ali je lijep!!!!!
Kako nemam ideja...joj...
Ništa, smatrajte ovaj post mojim načinom razbuđivanja heheh
se vediamo... grande bachino
pozdravčić
Da li je moguće da se trenutno nalazim u predprehladnoj fazi? Neeee, samo to ne... Ne želim se razboljivati. Šmrc, šmrc... Ma dobro sam ja! 
Dakle, danas je utorak. Još nisam izgubila pojam o vremenu... hihi...
Jučer smo bili na noćnom kupanju i bilo je super! Moram priznati da me malo trta uhvatila nakon Damirove priče o ugorima
, ali kupala sam se ja... E da, tako vam je to. Ugl, sreli smo Gageca, Matkovana i ostale pa smo skupa bili jedna veeeelika družba
... Igrali smo Uno. Da, da, da... Nal je radio špagu i ostavio nas sve bez daha... Tek sad shvaćam koliko sam nepokretna naspram njega...
Imala sam prijevoz do karaule i nazad- sale i njegova bicikla- najveća brzina i najveći gušti...hihi
Poslije je bilo malo frke s bike-om (pala je pod utjecajem vjtra ili nečije agresive), ali nadam se da je to riješeno.
Planiramo ići na tube (one kolutove na karauli 2 na koje sjedneš i potpišeš si smrtnu
). Šalim se, of korsić, bila sam jednom i osjećaj je nezaboravan- 5 minuta, a čini ti se kao čitava vječnost
... Hahahaha, bile smo prošle godine, tj.predprošle lena, katja, ida i ja (lena je platila dogodovštinu) i bilo je odlično. Mislim da su našu dernjavu čuli svi koji su bili na plaži, pa čak i golišavi guzovi na kraju gavze.
Bilo je svega, pa čak i molitava 'Oče naša'... hahahahahahahha, zakon, zakon.
Kad smo već kod lene, jedva čekam da dođe!!!! NIsam je vidjela prilično dugo...
Inače, sretna sam, jako. Da, da, osjećam se dobro.
Šta da još kažem? Hm... 
ŽIVOT JE LIJEP!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! 
pozdravčić
Ester ima novi dizajn. Kako bi luka reko: 'nee...' Shvatila sam da sam krajnje staromodna, pa sam si odabrala ovaj ovdje. Jojo je uz Beyonce i Rihannu moja najdraža pjevačica tako da... Vidjela sam još puno fora dizajničića , ali eto, za početak... Ovo je bio veliki korak za mene- s običnoga dizajna preći na... isto obični dizajn.... hahahahahahahhha
Da ne bi nastradala, kao što vidite, ovo je katin dizajn. NE KRADEM NIŠTA!!!!!
Inače kako ste? Ja sam super. Danas najvjerojatnije idemo na noć. Bojim se... Ne volim kad je ispod mene, oko mene i iznad mene sve crno... Maaaaaaaaaaaaaaaaama!!!!!! Ali, sigurna sam da će to biti nezaboravan provod.
Osjećam se... dobro, jako dobro. Da, da, život je lijep! Nekako sam... dobro...hihihihihihihihihihi
Ne želim razmišljati o tužnim stvarima, o onome šta će biti ili neće biti, danas ću biti happy. Ali svejedno... CRES, moji stari mali svijet, role, prijatelji...šmrc..........
Opet je došao. On. Da, on. Aaaaaaaaaaaaagh. Boli me đon.
Krepana sam. Plivala sam ko luda. I rolala. Onako-entuzijastično. heheheeh
Ajme, nisam baš zanimljiva, znam... Ali šta ću...
Ekskluzivno za narodnjačke duše- mojih par ludih stihovčeka.hihihihihihi
' neće, mala moja mene neće, kaže da sam smeće, neće, da je diram, da joj sviram, da je ispipam. i kome da se sada žalim, kome da ga sad uvalim,kome da ga sad gurnem, punog pare da ga turnem....'
hahahahahahahahah, bolesno, znam...zajebancija samo, don't worry (niš čudno za mene da izmišljam ovakve stvari hihihihihiihi) Pa kakav bi bio svijet kad bi svi bilki skroz ozbiljni?????? ne, ne i ne!
pozdravčić
se čujevamo!!!!!
Nikad nisam mislila da donijeti neku odluku može biti tako teško... Zašto ne možemo pobjeći od onoga što nam se čini stravično i jednostavno se toga riješiti? Zašto ne možemo zatvoriti oči i praviti se da ne vidimo realnost? Zašto ne možemo očekivati da naše probleme izbriše netko srugi umjesto nas??? Zašto je život brdo izbora i strah od toga da ćemo izabrati krivi? Zašto je izmišljena riječ 'zašto' kad često puta ni sami ne znamo odgovore?
Prepušteni smo samima sebi i moramo se krvavo boriti za sve. Što sam starija, to sve više shvaćam da život nikad nije niti će ikada biti bajka.
Ali opet, hihihihihi, život je lijep... Treba ga gledati s pozitivne strane i obrisati suze na vrijeme- pa nećemo valjda pol života plakati i razmišljati o tome zašto sve nije savršeno? Ma sve je savršeno, imamo milijun više od onoga što neki ne mogu ni sanjati. Moramo biti sretni.
Presjekla sam- idem u Rijeku. Toliko sam se dvoumila, čekala zadnji moment i dočekala trenutak odluke- nažalost, neizbježan hehehe...
Joj, kako sam bila neodlučna... Neki će možda misliti da sam luda, ali vjerujte mi, nije mi baš bilo lako.
U srijedu navečer oko 11 i pol, bila sam definitivno sigurna da ostajem u Cresu, a onda sam si rekla- ma daj, probaj, pa kud puklo, puklo. I zadovoljna sam. Ne može bit strašno. Dom je sasvim ok, škole i novi ljudi-stvar navike... Lakše je ne otići, of korsić, ali možda bi požalila s obzirom na to da sam odradila i prijemne itd itd... U jednu ruku bi bilo i nezahvalno da nakon 102 boda na prijemnom iz solf. kažem 'ja ne znam šta bi'.
Tako da... šta je tu je. Ah...
Faliti će mi... jako, jako, jako. S 15 godina otići u novu sredinu, otići iz mjesta gdje si proveo najljepše dane i godine, pozdraviti se sa prijateljima koji su obolježili čitavo tvoje djetinjstvo i osnovnu, otići iz svoje sobe... Velika je to promjena, ali nije kraj svijeta. Osim toga, ovdje sam vikendima, tako da ću vas sve viđati, nadam se...
Želim da znate da ću misliti na vas i čuvati vas u svom srcu jer za svakoga od vas ima mjesta u njemu. Možda se nećemo čuti, možda se čak nećemo ni viđati često, ali zaboraviti na vas neću nikada.
Kad sam bila na prijemnima i vidjela sve te nove ljude, u svima njjima sam prepoznala neke vaše crte karaktera. Npr. ima jedna cura u muzičkoj koja me ful podsjeća na linić! hihihihihihihihi
Eto, ne mogu vas se riješiti nikako ni neću, naravno.
Ponavljam, jako ćete mi nedostajati jer smo bili super ekipica. Nemojte me odmah forgetati, va ben? šmrc, šmrc
Želim još reći:
Za ingrid- Ljudi moji, ingrid je jedna stvarno fenomenalna cura. Išle smo 8. godina u isti razred, a u 8. sam se nekako s njom zbližila i shvatila da ima nešto posebno. Ingridić moj mali, ti si zakon, imaj to na umu. Želim ti puno, puno uspjeha u gimnaziji i se vidimo, jea...
Za linu- Lina, ti si skroz luda i takva ostani (govorim u pozitivnom smislu). TI si...ti si... rođena doktorica!!! Ma uopće ne sumnjam u to da ćeš ostvariti svoj san. I još da ti kažem- znaš što mi se kod tebe užasno sviđa? Uvijek kažeš šta misliš. Bravoooooooo, karakter i stav, jea...
Za marina- Malin će mi jako nedostajavati. Kako ću ja bez njega????? Šmrcek. ŠMrc..................
Možemo se kladiti da on sad negdje fešta jer će me se riješiti hehehehehehheheheheheheehehehheehhehe
Za matijicu- ča ti je, ča ti je, niš mi ni, niš mi ni.... droga me zeeeeeeeeela..... hahahahahahahahahahahhaha, matija je legenda nad legendama............... jea, jea.... e čuj, kavana nas uvijek čeka...
gagec- ja se njemu totalno divim- on je fenomen. U to sam sigurna. Genije.... Tolika pamet i toliki muzički talent... mislim nemam riječi, svaka čast... gagi je suppppppppppper!!!!!!! e kavana čeka.
Đole- eeeeeeeeeee, moj ivekino!!!!! Ma čuj plijatelj... prima, sekunda, terca... hahahahahah, maneštra, fažoleti, .... hahahahahahahahahhaahhaah, tebe ću se definitivno sjetitit kad švora napravi ručak... heheheheheheheheeh :-)))))))))))))))))))))))))))))))))9
Dorčić- taj voli zajebavati...hahahahahahahaahahahah, super, super... Šta najviše voliš jesti? Breškve... hahahahahahhahaahahahahhaha, ajojjjjjjj. ma on ć završiti u NBI-u, uopće n sumnjam.
Gale- simpa do boli.... Zakon mali, zakon. Sitan, al dinamitan hihihihihihiihihihihi, bit će on i pergi super stolari, baš sam happy zbog njih...
Katić- hahahahahahahaahha, ajoj, kako smo lude.... se sjećate kako smo se glupirale pod satovima i kako je orba uvijek bjesnila? A tek kad smo se iživljavale na mom pianuu i pjevale moje pesme? heheheheheheheheheheheheheheheehheheeheeheheh, supač!!!! Predivne i nezaboravne uspomene....
A bit će ih još puuuuuuuno!!! :;-)
Inesić- 'Ma daj ester, smiri se više jer idem ča inače'.... hahahahaaahahah, ajoj, inesić moj, ma ona je fora na kvadrat... Kad smo bile male, uvijek smo proganjale mog rođaka s biciklama i zezale ga... nikad neću zaboraviti kad smo prije puno godina, kao male, sjedile na kamenu (na jaknama) i bacale kamenčiće.... heheheheheehheheeheh
pope- opasan je on, nema šta...hihi
Daki- damirovan!!! ajme... ma on je zakon, odkad smo se podijelili u dva razrda nism puno pričala s njjim, ali sad u zadnje vrijeme kad izlazimo i šalimo se svi skupa, kužim da je mali prva liga...
Shark- haha, čim čujem riječ ekipa, sjetim se i luke-on stalno govori tako. ma ok je on, hahaha, nikad neću forgetati njegove fore tipa 'imaš još neš sitno za posuditi osim sisa'? a bože sveti, bez obzira što je na moj račun, ne mogu mu uzeti za zlo, naravno... On je jednostavno takav ehehehheehehehheheheheheheh
Sale- eeeeeeeeeeee, sale... on će biti vrhunski jebač, najozbiljnije. da ga samo čujete kad priča o pozama... no comment. hehehehehehehehehehhe, ugl, simpa, simpa, simpa........
Arian- hm... malo težak, ali svejedno suuuper. nismo se baš pretjerano slagali, ali pamtim ga po forama za crknuti od smijeha itd itd... I sjećam se.. kad on lupi šakom po stolu, svi se useru hahahahahahahahahahah.... ma ne, sve 5. Sad mi je palo na pamet- kad smo još ili na okupu u muzičkoj... bila sam bolesna i svi su me došli posjetiti- katja, arian i ive. onda smo svirali kod mene doma, pjevali... hahahahahaah, ludo, ludo...
Senad- ajme, taj mali je dobričina... nadam se da će se dobro snaći u životu... :-)))))
Matej- nikad neću zaboraviti prvi dan kad j došao u naš razred u uskim plavim tajicama... svi smo krepivali od smijeha... a jadan matej. Nije da smo se pretjerano prijateljevali s njime, ali samo je jedan matej arzenšek na svijetu. ne možeš takvoga izbriati iz sjećanja.
Dino- dino će u karlovac u šumarsku... baš lijepo. imam feel da će mu biti sasvim ok gore... i želim mu puuuuuuuno sreće....
Mario- 'jesi čula onu pjesmu...' 'ajd skoči već jednom, šta se toliko bojiš, možeš ti to'....
Mario je super. Jedva čekam da odem malo do martinšćice i da vidim njega i mog paolina... Ajoj, kako će mi faliti moji drugovići... Paolu želim da izdrži posao preko ljeta, jer radi po cijele dane...
Mariu dugujem ispriku jer sam mu rođendan čestitala 3 dana kasnije... ali nila sam 3. na prijmnome i nisam imala para... ajoj, baš mi je krivo... opraštaš???
Btw, paolo će biti najbolji pomorac na svijetu!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Mlacko- hahahahahahahhaha, ma on je duša od čovjeka... Ja i on u narodnim nošnjama i vodimo priredbe... šalimo se pod matematikom i fizikom... zajebancija, smijeh... ne znam zašto, ali mislim da će on biti doktor.
DAvid- pa on je ok... šutljiv, ali super. savjetujem ti da se malo više trgneš u srednjoj jer ti možeš sv kad hoćeš, va bene??????
Idić- ja i idić idemo u ri, bit ćemo skupa u istome domu i nadam se da ćemo i dalje biti dobre... jea... za nju me vežu predivn upomene i vezati će me nove, nadam se.... idaaaaaaaaaaaa i xy... jea... ma idić moj zlatnovani!!!!!!!!!!!!!!! ja jako lolim idić
E e e, još nije gotovo:
bruno- koliko ga znam, simpa, fora, fora
zelić- uvijek ću ga pamtiti... bili smo na njegovom rođendanu i kupali smo se. Pošto smo bile mokre, ida i ja smo se išle presvući. ugl, ja se presvlačim i ulazi neven: 'van, brzo, van, moram srat' hahahahahahahahahahahahahahhahahahhahahahahahahahah (na svu sreću, bila sam omotana u ručnike tako da....):-)
Monika- haha, jednom, dok sam još bila mića, tako sam htjela s njom ići vani i igrati se na tržnici, a nona mi nije daal jer sam morala doma. Na smrt sam se tog dana posvađala s Marijom... hehehehehehehehehe
Manuela- dražica, tamo smo nakon dugo vremena malo više popričale iu bapš mi je bilo drago...
Ajme, jedan i pol brzo!!! Moram da idem sada...
Samo još želim reći- pred svima nama je novi početak-za neke više, za neke manje novi. Nije kraj svijeta, svaki period života bez obzira na svegubitke iz prethodnih perioda, ima svoje prednosti...
Nekada je teško reći 'konačno', ali i neophodno... Ipak, moramo biti sretni sa svime što odlučimo i prihvatiti svoje postupke kao ispravne, a u slučaju da su pogrešni, pomiriti se njima...
sazrijevamo i cvatemo!!! ma uspjet ćemo mi, ne sumnjam!!!!!! mi smo ipak bivši, neponovljivi, posebni osmaši!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Cres će uvijek biti tu, a katamarani i autotrans nadohvat ruke.
veeeeeeeeeliki pozdrav
Toliko mi se toga vrti po glavi da ni ne znam o čemu da danas pišem. Hm...
Za početak, skužila sam da još nisam odgovorila na ona pitanja kad sam pročitala ivanov novi post. Pa... da počnem:
1. Savršen dan?
Savršen dan... Pola života se boriš da bi doživio nekoliko savršenih dana... Savršenstvo može biti nešto veeeeliko, ali često puta ga pronalazimo u sitnicama, u malim stvarima...
Nije mi potrebno puno da bi bila sretna. Dovoljno je da se dignem na pravu nogu i da mi dan započne s osjećajem pozitive, ali isto tako, zna mi se dogoditi da jutro krene sve naglavačke, pa mi poslije tokom dana netko popravi raspoloženje...To je baš super.
Da bi se čovjek dobro proveo i da bi doživio savršen dan, mora biti stabilan iznuutra, tj. osjećati se dobro, zračiti zadovoljstvom i srećom. Ponekada mi se dogodi da sve ide onako kako ne treba ići, a ja sam ipak sretna i boli me briga, a isto tako, nekada je sve super, a ja se bezveze živciram, ali to je valjda tako i kod ostalih...
Najviše me veseli kad su osobe o kojih mi je stalo dobre volje i kada su sretne. ne mogu se radovati ako mi netko blizak plače i teško mu je zbog nečega. Ali mogu se radovati ako ga uspijem razvedriti i vratiti mu osmijeh. Općenito, jako sam ispunjena kad pomognem nekome i taj netko je zbog toga izuzetno happy. Moram spomenuti, kad smo već kod toga- cijenim zahvalnost i to jako. Nema goreg osjećaja od onog kad ti se čini da si iskorištena tuđom sebičnošću i dvoličnošću.
Ali ajde, da se vratim na temu. Dakle savršen dan- moram biti dobre volje i drugi oko mene moraju biti dobre volje, znači, svi smo dobre volje, svi se smijemo i zabavljamo ko ludi...
Probudim se, vani sunce, lijepo vrijeme, doručkujem sa svojima, zezamo se dok jedemo, Marko i ja izvodimo gluposti i tako... Onda se izrolam pošteno-onako šprintanje do besvijesti, ništa, samo ja i role i zaboli te za sve probleme... Onda moj piano, of course- sviram ono što mi se svira , za dušu, ja, note i nitko više... Onda izađen s prijateljima i super se provedemo-prošećemo se, ili odemo na kavu, uglavnom bilo šta, samo da bude ok... Dođem doma i nabim muziku...aaaaaaaaaaaaaaaa
ne znam dalje... Ukratko- dobra zabava, stvari koje volim raditi, osobna sreća i dobra volja ljudi do kojih mi je stalo, a i ostalih, naravno... Jako me razveseli kad popričam lijepo s mekim s kim baš i nisam pretjerano dobra ili neš slično...
2. Što vas na ljudima prvo privuče?
Što me privuče kod ljudi? Hm... Moram primjetiti ono nešto... Nekada ljudi jednostavno zrače nečim pozitivnime što otkriva njihovu posebnost. Općenito, volim otvorene ljude, ljude koji se znaju šaliti, smijati, ljude koji imaju svoj stav i karakter i uvijek kažu šta misle. Volim optimiste, osmijeh... Volim ljude koji se znaju zabavljati, koji se znaju prilagoditi drugima, a ne samo na sebe misliti. Naravno, obožavam razgovarati sa pametnim ljudima i otkrivati njihove ambicije, takvim se ljudima divim i svi bi se takvima trebali diviti. Jako mi se sviđa kad te netko zna saslušati i razumijeti, volim čuti nečiji dobronamjeran savjet, bio ugodan ili neugodan. Cijenim kad mi ljudi kažu istinu koju mi je nekad teško prihvatiti, volim kad mi ljudi otvore oči kada padam- tu se prepoznaju pravi prijatelji.
Inače- što se tiče izgleda... hahahahahahhaha, ako skrenemo na temu što me prvo privuče kod suprotnog spola, tj. kod dečka... ah... Ljepota, naravno. Kome ne bi komad upao u oko????? Privlači me visina, snaga, ruke i širina ramena... Lijepa građa itd itd... Pristup kroz kojeg se otkriva osobnost...
3. Koje stvari vas živciraju ili smetaju kod ljudi?
Nervira me kada ljudi misle da se sve vrti samo oko njih i kada nemaju razumijevanja za ništa, osim za svoje dobro. Ne volim sebičnost. Mrzim nezahvalnost. Zahvalnost se očituje u djelima jer riječ 'hvala' često je puta izgovorena bezveze. Točno se vidi da li te netko podjebava kad kaže hvala ili tako ozbiljno misli. Ne volim dvoličnost!!!!!!! Ne možeš nekome nekoga ocrniti, pa onda ocrnjenome ocrniti onoga kome si ocrnio ocrnjenoga. Mislim da je to podlo. Stoji iza onoga što učiniš. Ljude treba prihvaćati onakve kakvi jesu, ja to neprestano radim, tj. trudim se jer shvaćam, neke stvari jednostavno ne možemo promijeniti... Mrzim kad se netko vječito opravdava i ne želi priznati, tj. shvatiti da je pogriješio. Riječ oprosti uvijek mi je puno značila. Ja oprostiti mogu uvijek, ali volim vidjeti da je tome nekome žao... osobno, kad znam da sam nekog povrijedila, ne mogu bit nikako na miru dok to ne riješim i spremna sam kleknuti samo da taj netko shvati da mi je iskreno krivo...
Smeta mi kad netko od mene radi pred drugima budalu i nastoji na taj način ispasti faca. Smeta mi kad netko nekog počne prcat iz čista mira. Ali isto tako, nemam ništa protiv zajebancije i sprdanja ako vidim da je samo riječ o šali. Šala uvijek dobro dođe, pa čak i daj je na tvoj račun, ali ponavljam- dobronamjerno. ne znam šta da još kažem... Ah da, nervir me kad mi netko stalno govorim šta bi trebala, šta ne bi itd... Tj. mrzim kad mi netko govori da je krivo nešto što radim, a onda taj isti koji mi kaže počne to raditi ili šta ja znam... ne volim kad ljudi kopiraju jedan drugoga u nekim stvarima u kojima su originali i jedinstveni po tome. i tako... općenito, kod ljudi me nervira to što često puta gaze jedni druge i jeva čekaju da netko kiksne kako bi postao predmet zajebancije. To je baš odvratno. svatko može kiksnuti i nitko nije savršen.
4. Da morate birati, biste li odabrali ulogu čovjeka koji ima novac i karijeru, a nema voljenu osobu pored sebe, ili ulogu čovjeka koji ne živi u obilju novaca, ali pored sebe ima voljenu osobu?
Mislim da bi svatko trebao težiti svom osobnom uspjehu i dati sve od sebe u onome što radi. Besposličarenje i lijenost je niškorisna. Opet, mislim da nije sve u karijerama i novcu. Nečija ljubav, potpora, razumijevanje često je puta važnije od ičega i najčešći je uzrok sreći.
A sada...
Želim samo reći da bez obzira na to da li ostala ili otišla u rijeku, moj razred zna da je prva liga!!!!! I da sam neizmjerno sretna što sam osam godina provela s njima. Želim sreću i uspeha svima- ama baš svima... Svi ste u meni ostavili neizbrisiv trag koji je ukorijenjen duboko u mome srcu i volim vas sve!!!
Sjećati ću se svih u slučaju da odem jer ste stvarno bili i stat ćete super.
Sada mi se trenutno po glavi vrti film- ja i ingrid zagrljene i plačemo... Koliko god taj trenutak bio tužan, drago mi je zbog njega... Ingrid je stvarno posebna cura i jako će mi faliti ukoliko odem. baš je simpa i fora i sve... Nadam se da će ostvariti svoje snove i želje... Od srca joj to želim...
Ivek... Ah... sad sam se i njega sjetila. On je isto zakon. 6 godina druženja njime u glazbenoj, a pogotovo su mi u sjećanju ostale ove posljednje godine kad smo ostali sami i zajedno savladavali gradivo te se smijali i šarali si po kajdankama 'maneštra, fažoleti...' hahahahahahahhahahahahaha
Mario... hahahahahhahahahahahahahahhaha, skakli smo sa špilje u zaglavu!!!!! hahahahaahahahahhahahahahahaha, jadan on samnom, trebalo mi je sto godina da skočim hahahahaahhahaha, uglavnom, super si, mario!!!!
mlacko... a mlacko moj... on je jednostavno nevjerojatan! super se slažemo i baš mi je super... Ne mogu nikako niti ću ikad zaboraviti na sve naše šale i zajebancije...
Marin- šečer na kraju. MOj najbolji prijatelj... istina... ne znam kaj bi bez njega... On je stvarno... zakon zakon zakon zakon i jako će mi faliti ako odem... e da... šmrc šmrc
Ne mogu više pisati o osobama koje su mi jako jako bliske jer ću se rasplakati... volim vas sveeeeeeeeeeeeeeeee
pusa
